Rave kultura predstavlja autorovu društvenu uspomenu, njegov pokušaj da se osjeća kao dio zajednice stvarajući vezu s plemenom kroz ples i tjelesnost. Glazba i estetika pokreta rave plesa za njega imaju značenje koje se osjeća kao putovanje, transformacija, trans-cendencija i moć oslobađanja; prepoznavanje individualnosti unutar kolektiva. U tijelu autora, rave rezonira kao osjećaj koji se izaziva zvukovima i ritmom. Prema njegovim riječima, “njegov“ rave je samo njegov te da je prostor ono što dijeli s ljudima, ali ne i osjećaj. Ova izjava je prijetnja za međusobno nerazumijevanje općenito. U ovom radu, elaboriraju-ći osjećaj koji proizlazi iz afektivnog tijela, potiče se istinska konferencija. Tako, ovaj solo balansira između parodije nejasnih pokušaja da se objasni fenomen rave kulture i ozbiljnog pokušaja da se vidi u unutarnje Ja. Struktura i koncept nastali su kao inspiracija radom Josepha Beuysa, poznatog kao “provokatorskog umjetnika”, i njegovim performansom “Kako objasniti slike mrtvom zecu” iz 1965. On je stvarao umjetnost koja je trebala biti “osjećana ili intuitivno gledana, a ne intelektualno shvaćena”. S tim, on sugerira da se ne može sve objasniti. Zbog toga je ovaj plesni solo motiviran kroz pitanja: kako i na koji način možemo objasniti osjećaj ravea? Možeš li “rejvati“ sam? Kako se može prevesti i objasniti nešto što je individualno i neizrecivo? Može li uspjeti u svojoj razradi?